Sedmaši su  ove godine posjetili  Festival znanosti, a ovogodišnja tema je mreža. Sama je Dioklecijanova palača izgrađena kao mreža ulica s četiri glavna ulaza, vrata, što su sve mogli čuti od učiteljice, ali i licencirane vodičice Jelene Amadeo koja ih je potom odvela na izložbu u Umjetničku akademiju u kojoj su studenti akademije napravili zanimljive radove na temu mreže. Inspiracija su im bile teme 1.  umreženost osjetila u  doživljaju boje zvuka i osjećaja 2.  biološke mreže u nama samima prije svega DNK nizovi koja je ustvari mreža podataka o nama samima te naposljetku 3. tema društvenih i emocionalnih odnosa među pojedincima koji uvezeni u mrežu čine društvo. Ova zadnja tema je svakako najizazovnija, a o tome svjedoči i citat Martina Luthera Kinga "Uvučeni smo u neizbježnu mrežu uzajamnosti, povezani u jednu odjeću sudbine. Što god direktno utječe na jednog čovjeka, indirektno utiče na sve ostale." On je ovo napisao u zatvoru, a naš je Petar Šegedin u progonstvu ovu rečenicu pretočio u pitanje „Svi smo mi odgovorni?“ Poslije Akademije vodstvo je preuzela učiteljica Snježana tako su na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu istražili mrežu kroz fiziku, pokuse, teorije, elektricitet i shvatili da je znanost umrežena. Naposljetku su posjetili Sveučilišni odjel zdravstvenih studija i u molekularnom laboratoriju iz uzoraka krvi raznim metodama izdvojili molekulu DNK. Ona je ujedno i tajna i formula ljudskog života,a saznali smo da kad bi se odmotala DNK iz našeg tijela, dobili bi pravac od 177 milijardi kilometara, odnosno mogli smo prevaliti put od Sunca i natrag 600 puta, a mi smo htjeli da toliko traje naš put do doma zbog prekrasnog i nezaboravnog izleta koji nismo htjeli da završi.U tu svrhu učiteljica Kathy dala im je zadatak da napišu izvješće o događaju kojem su prisustvovali i priliku da na papir ostave i pisani trag svoje mreže uspomena.Donosimo vam nekoliko niti njihovih misli i dojmova.