Osnovna škola "Ante Curać-Pinjac" Žrnovo

ŠTO ČINITI KADA SE JAVE PROBLEMI PRI UČENJU I PISANJU DZ

• Dijete ne radi najbolje što može (površno nauči gradivo, zadaća mu je puna grešaka i neuredna)
• Sve radi u zadnji čas
• Izbjegava učiti i pisati domaću zadaću
• Ne zna što ima za domaću zadaću
• Dugo sjedi za stolom, a ne napravi ništa
• Ne želi samostalno pisati zadaću i učiti

Kakav god problem s djetetom imali, njegovo rješavanje započnite razgovorom u mirnoj i opuštenoj atmosferi koristeći “ja rečenice”. Djetetu sve treba unaprijed najaviti i obrazložiti (ja rečenice):

• kad razumije što se od njega traži i zašto, lakše će se toga pridržavati
• može predvidjeti što će se dogoditi, pa preuzima odgovornost za posljedice svoga ponašanja (mogućnost izbora)

Ja rečenice su kratke i jasne rečenice kojima drugoj osobi na miran način kažemo:

• kako vidimo njeno ponašanje
• što osjećamo
• mislimo
• želimo
• i kanimo poduzeti

To su rečenice u kojima se osobu ne optužuje, ne kritizira i ne govori joj se što ona treba raditi,  pa je manja vjerojatnost konflikta i veća vjerojatnost rješavanja problema.

“Primijetila sam da se pri pisanju zadaća i učenju ne trudiš najbolje što možeš. Zadaće su ti neuredne i pune grešaka, a kad provjeravam tvoje znanje ne znaš odgovoriti na mnoga pitanja.

konkretan opis ponašanja koje mi smeta (kako ga vidim)

To me brine, jer je za tebe jako važno da naučiš kvalitetno izvršavati svoje obaveze.

kako se zbog toga osjećam i zašto (što o njemu mislim)

Zbog toga očekujem da ćeš ubuduće zadaće pisati polaganije, pregledavati ih i ispravljati napravljene greške. Isto tako očekujem da ćeš učiti temeljitije.

konkretan opisa ponašanja koje želim (očekujem).

Zbog toga ću od danas pregledavati sve tvoje zadaće, pokazati ti gdje si pogriješio i tražiti od tebe da sam greške ispraviš. Pomoći ću ti tek ako sam ne uspiješ. Isto tako ću te svaki put kad učite novo gradivo ispitati. Postavit ću ti pet pitanja, a ako ne znaš na njih odgovoriti, lekciju ćeš ponovo učiti. To ću činiti dok god ne budem zadovoljna kvalitetom tvojih zadaća i učenja.”

najava mjera koje kanim poduzeti i do kada će to trajati

Najčešće je djetetu dovoljno reći prva 4 dijela izjave i problem se riješi. Djeca jako vole svoje roditelje i spremna su sve učiniti da im udovolje, ali jako često ne znaju što mi zapravo od njih očekujemo. Peti dio izjave treba koristiti tek ako prethodna 4 ne pomažu.

Za dijete nije dobro da misli da su učenje i pisanje DZ sporedne aktivnosti koje može obaviti nakon svih drugih. Zadaća i učenje trebaju postati sastavni i najvažniji dio djetetovog života. Da bi se to postiglo, treba ih planirati: odrediti dnevno vrijeme za učenje i pisanje zadaće (djeca ne kasne na one aktivnosti za koje točno znaju kada one počinju). To je vrijeme koje se unaprijed planira kao vrijeme tijekom kojega će dijete učiti i pisati DZ. Tijekom tog vremena treba prekinuti sve druge aktivnosti i baviti se samo učenjem i pisanjem DZ.

Na početku tjedna za svaki dan treba napraviti dnevni raspored u koji će biti upisane sve djetetove planirane aktivnosti. Najprije se upišu aktivnosti koje već imaju određen termin (sportske aktivnosti, dopunska ili dodatna, omiljena TV emisija (samo jedna tijekom dana), ...) Zatim se u slobodne termine upišu učenje i pisanje DZ. Treba voditi računa da to bude u komadu (ali se uči s kratkim pauzama). Nije važno kada dijete uči, važno da je to u određeno vrijeme i da je tada posvećeno samo učenju i pisanju DZ.

Starijem djetetu treba pokazati primjerak rasporeda ili mu pokazati kako se to čini, a zatim ga pustiti da ga samo izradi. S manjom djecom ga treba raditi (1. – 4. razred). Na kraju bi trebalo provjeriti je li napravljen korektno i sugerirati promjene.

Treba inzistirati da ga se dijete pridržava. Raspored se zalijepi na zid iznad radnog stola. Ako se dijete ne sjeti samo, 5 min. prije početka vremena za učenje treba ga podsjetiti da završi aktivnost i da za 5 minuta započne učenje (djeca ne vole kad ih se naglo prekida u aktivnostima). Ako ima mobitel, može ga naviti da zvoni 5 min. prije vremena za učenje. Tijekom  “vremena za učenje” nema zabavnih aktivnosti (ne smije biti upaljen TV, ne smiju u kući biti prijatelji, dijete ne smije izlaziti iz prostora za učenje (osim za vrijeme kratkog odmora) dok kvalitetno ne završi posao). ako posao kvalitetno izvrši prije predviđenog vremena, slobodno je vrijeme provesti kako želi (to je njegovo zasluženo slobodno vrijeme). Ako dijete i dalje ne radi kvalitetno, svakodnevno treba:

-  pregledati zadaće

-  ukazati na ono što je dobro i na greške i inzistirati na ispravljanju

-  provjeriti kvalitetu znanja: ispitati dijete

-  ako ne zna dovoljno dobro, tražiti da ponovo nauči (isti dan ako nije kasno i ako nije premoreno, inače drugi dan)

Kada budete zadovoljni njegovim odnosom prema radu i uspjehom, postepeno smanjujte kontrolu i odgovornost prebacujte na dijete:

-  najprije kontrola svaki drugi dan

-  zatim svaki treći

-  pa jednom tjedno

-  pa jednom u dva tjedna

-  pa samo informacije

Uvođenjem dnevnog vremena za učenje može se riješiti većina problema vezanih uz izvršavanje školskih obaveza. Kada roditelj dosljedno inzistira na izradi i pridržavanju plana učenja i kvalitetnom radu, većina djece se toga pridržava i promijeni svoj odnos prema obavezama. Cilj inzistiranja na boravku u prostoru za učenje bez zabave tijekom dnevnog vremena za učenje je da dijete nauči da od brzanja i zaboravljanja, te opiranja, neće imati koristi (više slobodnog vremena bilo je “nagrada” za neodgovoran pristup učenju i podržavalo je takvo ponašanje). Dijete brzo počne raditi temeljitije i počne se sjećati što ima za zadaću i učenje.

Neka djeca pokušavaju prisiliti roditelje da popuste, a neka iskušavaju misle li roditelji ozbiljno. Pri tome koriste ponašanja koja su ranije davala rezultate (popuštali ste jer vam je bilo žao, radi mira u kući ili zato što su Vam previše išli na živce): plač, srdžba (psovke, neprijateljsko ponašanje),  prepiranje (filozofiranje), ucjenjivanje, nezainteresiranost (danima sjede za stolom i ništa ne rade; kažu da ih “boli briga”). Ne raspravljajte i ne objašnjavajte (već ste objasnili), već djelujte. Kad raspravljate i objašnjavate dijete postiže svoj cilj: NE UČI. Mirno, kratko i jasno mu recite:“O tome smo već razgovarali. Molim te uđi u sobu i započni posao!”. Budite odlučni! MOLIM TE nije znak kolebljivosti, već pristojnosti.

Ako dijete ne želi izraditi plan, treba postupiti kao prema manjem djetetu: umjesto njega napraviti plan (i to mu najaviti) i bez rasprave inzistirati na njegovom pridržavanju.

Ako je uporno u opiranju, treba mu nametnuti posljedice (krajnja mjera):

-  u prostoru za učenje mora ostali do isteka vremena za učenje (duže bi bilo mučenje)

-  ako posao nije napravio, treba mu uskratiti neku privilegiju, koju uzima zdravo za gotovo, a koja mu puno znači (individualno, ali nikada ljubav i poštovanje)

“Televiziju možeš gledati i igrati kompjuter tek kad dobro naučiš gradivo i napišeš zadaću!”

“Prijatelji ti mogu doći kad napraviš svoj posao!”

Važno je da budete: smireni, odlučni  i dosljedni (učinite kako ste rekli).

Što ako roditelji rade pa ne mogu kontrolirati dijete kako provodi svoje vrijeme?

Iskoristite djedove i bake, te braću i sestre, ...

-  zamolite ih da pogledaju djetetov raspored

-  i da ga mirno upozore da mu je vrijeme za učenje (ako ne ode učiti, ponoviti to za 5 minuta i upozoriti ga da će morati informirati roditelje da se nije držao plana)

-  ako se dijete nije pridržavalo plana, navečer mu odmah nametnite najavljene posljedice

-  ako se pridržavalo plana, pohvalite ga za to i što prije provjerite kvalitetu “uratka” (ako uspjeh nije zadovoljavajući)

Ako nemate nikoga "pri ruci", nazovite ga u vrijeme kada treba učiti i pitajte što radi:

-  ako ne uči, podsjetite ga na plan

-  ako uči, pohvalite ga za to

-  dalje postupite kao prethodno

Ako se nakon dva tjedna i dalje ne pridržava rasporeda, napravite ga tako da uči kad ste Vi kod kuće.

Što učiniti da bi dijete samostalno pisalo domaću zadaću?

Neka djeca stalno prigovaraju da im je zadaća preteška i da “ne znaju”. Mogući uzroci tome su: nisko samopouzdanje, privlačenje pažnje, izbjegavanje obaveza, navika da roditelj stalno sjedi uz dijete dok piše DZ i uči, navika da roditelji odmah priskaču u pomoć, navika da roditelji rade njihov posao, ne znaju kako učiti i rješavati probleme.

Moguće osljedice ovisnosti su:

• Kada nema odraslog, dijete ne radi – preopterećenost roditelja
• Što je gradivo teže, odraslom je sve teže pomagati djetetu
  • u jednom trenutku to više ne može – neuspjeh
  • nervoza – neprimjereno reagiranje
• Kada nema odraslog, dijete se osjeća izgubljenim - anksioznost
• Zaustavljeno osamostaljivanje djeteta – loše za razvoj ličnosti

Samostalno učenje i pisanje zadaća je važno jer uči djecu odgovornosti: stječu vještine potrebne za samostalnost (slijeđenje uputa, započinjanje i dovršavanje zadataka, raspoređivanje vremena), motiviranija su za rad i uspješnija u poslu u odrasloj dobi.

Za rješavanje ovog problema koristite sve ranije navedene principe i postupke za poticanje djeteta na kvalitetno izvršavanje školskih obaveza. Osim toga:

-  dopustite mu da se samo sjeti svojih obaveza (nemojte ga stalno podsjećati)

-  podsjetite ga tek ako se samo ne sjeti (prošlo je 5 minuta od vremena predviđenog za početak učenja)

-  pohvalite ga za svaki samostalni pokušaj rješavanja problema bez obzira na uspješnost

-  kada zatraži pomoć, mirno mu recite: “Znam da ti je teško, ali sigurna sam da ćeš sam uspjeti ako se potrudiš. Pokušaj 3 puta, a ako ne uspiješ, ja ću ti pomoći.”

-  pitanjima i uputama ga vodite kroz proces učenja i rješavanja problema ili demonstrirajte način rješavanja problema (polagano, korak po korak, rješavajte problem i “glasno razmišljajte”)

-  potičite ga da pomoć najprije potraži kod prijatelja i učitelja (dopunska, odmor, ...)

NIKADA NIŠTA NEMOJTE RADITI UMJESTO DJETETA !!! Postupci su važniji od riječi!

BUDITE STRPLJIVI !!!

Samostalan rad je vještina koja se razvija. Za mijenjanje navika treba vremena: navike stečene prve tri godine školovanja ostaju i kasnije (ali ih je moguće promijeniti).

Ako dijete ne zna kako učiti, dok to ne nauči i ne postigne zadovoljavajuće rezultate, trebate biti uz njega tijekom učenja (da ga usmjeravate i bodrite). Kada stekne vještinu učenja i počne dobivati zadovoljavajuće ocjene, recite mu: ”Sada znaš kako treba učiti i možeš to sam činiti. Pomoći ću ti ako sam ne uspiješ.”.

Što ako djetetu treba cijela vječnost za učenje i pisanje DZ?

Mogući uzroci su:  -  nemirno mjesto za učenje (TV, buka ukućana, braća i sestre smetaju, ...)

-  dijete često prekida učenje (WC, hrana, piće, pribor, telefon)

-  ćaskanje s onim tko mu pomaže oko učenja

-  često traženje pomoći odraslog

Dosljednom primjenom prethodnih uputa problem će se u većini slučajeva riješiti. Osim toga, pomažu slijedeći postupci:

• ne pomagati djetetu nakon što istekne vrijeme predviđeno za učenje (bez obzira na teškoću s kojom se suočava) à postavljaju mu se granice
• pohvaliti ga svaki put kad obavezu izvrši na vrijeme (kasnije povremeno)
• ako ništa ne pomogne, nametnuti posljedice

Što učiniti ako dijete i dalje zaboravlja što je za zadaću?

Neka djeca su zaboravna (rastresena): ne čine to namjerno - treba im pomoći da nauče kontrolirati svoju zaboravnost. Savjetujte im da na kraju svakog sata na zadnju ispisanu stranicu u bilježnici napišu:

ako za zadaću nemaju ništa: DZ: “ništa”

ako za zadaću imaju nešto:   DZ:  “Zbirka zadataka, str. 55, zad. 1,2 i 3”

Ako im se opet dogodi da ne znaju što je za zadaću, neka sami nazovu prijatelja. DIJETE UVIJEK TREBA NADOKNADITI ONO ŠTO JE ZABORAVILO UČINITI NA VRIJEME!

Surađujte s učiteljem!  Ocjena najviše ovisi o tome koliko dijete uspije pogoditi očekivanja učitelja - razmjenjujte informacije s njim. On Vam može reći na čemu trebati raditi i kako, a Vi njega možete upoznati s osobinama svoga djeteta: preosjetljiva, bojažljiva, izrazito spora i nesnalažljiva djeca dobivaju slabije ocjene nego što je njihovo znanje.

Ako nikako ne ide, potražite stručnu pomoć!  Nekvalitetno učenje je jedan od uzroka školskog neuspjeha. Ponekad se radi o teškoćama učenja:

• emocionalne teškoće (koncentracija)
• ADHD (koncentracija i pažnja)
• disleksija (nemogućnost učenja čitanjem i pisanjem)
• slabije razvijene akademske sposobnosti

a ponekad o poremećaju u ponašanju

• poremećaj s prkošenjem
• poremećaj u ophođenju

Za otkrivanje uzroka i odabir primjerenog tretmana nužna je stručna obrada (psiholog, defektolog, psihijatar.

Letak izradila:

Stručna suradnica psihologinja

Elvira Nimac, prof.

Literatura:

1. L. Canter , dr. L. Hausner, DOMAĆA ZADAĆA BEZ SUZA, Naklada Kosinj, Zagreb, 2002.
2. T. Buzan, MENTALNE MAPE ZA KLINCE, Veble commerce, Zagreb, 2005.
3. G. Dryden, dr. J. Voss, REVOLUCIJA U UČENJU, Educa, Zagreb, 1999.
4. E. Jensen, SUPER-NASTAVA, Educa, Zagreb, 1995.